Željko Čiki

Pljesak, cvijeće i čestitke, čak i ovacije ponekad, uživaju oni pod svjetlima pozornice – oni iza nje, rijetko ili gotovo nikada. A bez njih se ta svjetla ni upalila ne bi. Obrazlažući godišnju Nagradu Osječko-baranjske županije Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu “Osijek 1862”, prije deset godina smo isticali: “Ono je tijekom brojnih gostovanja diljem Hrvatske, na turnejama i folklornim festivalima u gotovo svim europskim državama, u SAD, Kanadi, Egiptu, Kini i Maleziji na izvoran i neposredan način bogatstvom hrvatskog melosa i nošnji prelijevalo i natapalo festivalske dvorane i pozornice, trgove i ulice domaćih i stranih gradova, narodnim duhom i stvaralaštvom, izazivalo ovacije, a u Hrvatima, osobito u inozemstvu, razbuktavalo nacionalne osjećaje i ispunjavalo ih ponosom.” To je Društvo koje godinama zauzima vodeće mjesto među hrvatskim folklornim ansamblima, zahvaljujući svom programskom određenju, savjesnom i stručnom pristupu na vrhunskoj razini, kao i entuzijazmu članova.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iza svih uspjeha ipak stoje ljudi. Mlađi plesači, svirci, pjevači zamjenjuju starije, a Željko Čiki je već gotovo četrdeset godina konstanta ovog Društva, trideset i sedam godina u svojstvu njegova tajnika. Sve to vrijeme vodi brigu o sadržaju programa, nošnjama i njihovoj autentičnosti, članstvu i njegovoj pripremljenosti za zahtjevne zadaće, uvjetima rada, materijalnim sredstvima, programu turneja, promidžbi kulturnih sadržaja i brojnim drugim zadaćama. On je nezamjenjivi “dobri duh” kritičan i prema onome što drugi pozdravljaju, jer, uvijek može biti bolje. Ulaže se u dosizanje izvrsnosti uz visoko kvalitetno scensko prezentiranje hrvatske tradicijske kulture. U tome osigurava suradnju vrhunskih koreografa, etnomuzikologa, vokalnih pedagoga, najboljih što ih Hrvatska ima. Temelj ugledu Društva gradi na istraživanju, proučavanju, uvježbavanju, izvođenju i čuvanju tradicijskog plesa, pjesme, glazbe i običaja. Obilazi sela u potrazi za originalnim nošnjama. Gradi metodologiju razvoja i motivacije članova napredovanjem u vrsnije skupine. Producent je niza multimedijskih materijala koji prate nastojanja Društva. Organizira 45 turneja na pet kontinenata, u četrdesetak država iz kojih uvijek dolazi poziv za ponovne posjete i nove turneje.

Svoju snagu i upornost Željko crpi iz ljubavi i to ne samo prema Društvu, s kojim se poistovjetio. Zaljubljenik je u tradicijsku kulturu svoga naroda, u tamburicu koja je njezin izraz i način iskazivanja. Već četrdeset godina sastavni je dio pogona Festivala hrvatske tamburaške glazbe koji okuplja ponajbolje tamburaške orkestre iz Hrvatske i inozemstva, ali i skladatelje, dirigente, glazbene stručnjake i sve one ljude koji na razne druge načine afirmiraju tamburašku glazbu i potiču stvaranje novog glazbenog materijala, bez kojega mnogi hrvatski orkestri više ne bi postojali ili ne bi bili ni osnovani, ni brojne antologijske skladbe ne bi doživjele svoje praizvedbe. Samo u 2006. Festival je okupio 27 tamburaških orkestara, zborova i malih tamburaških sastava s preko 1400 aktivnih glazbenih amatera. Već petnaest godina, od obnove Festivala 1994. godine, Željko Čiki ga predvodi kao predsjednik Organizacijskog odbora. Pod njegovim vodstvom Festival se iz Osijeka širi na Belišće, Beli Manastir, Ilok, Staro Petrovo Selo, Valpovo, Vinkovce, Vukovar, Pečuh, Tuzlu, Pandorf s namjerom prerastanja u festival europskih regija.

Osjećaj potrebe njegovanja kulturne baštine koja pripada njegovom narodu i ljubav prema tamburici uspostavili su prekomorsku vezu s hrvatskim iseljeništvom okupljenim u Hrvatskoj bratskoj zajednici za SAD i Kanadu. Dugogodišnje osobno prijateljstvo s Bernardom Luketichem, predsjednikom Hrvatske bratske zajednice, rezultiralo je nizom zajedničkih projekata. Ostvarujući program njegovanja osjećaja nacionalne pripadnosti iseljeništva, njegovo Društvo je u Americi gostovalo dva puta, ali je bio posrednikom odlazaka i drugih skupina i hrvatskih umjetnika poput Berde benda, Slavonskih bećara, Ravnice, ansambala Veseli Šokci i Sedam mladih, Marte Nikolin, Željka Barbe, Stjepana Jeršeka, Đuke Ćajića, Mirjane Primorac, Miroslava Škore. Povratno je organizirao mnogobrojne dolaske grupa iz Amerike, Europe, Argentine i Australije. Samo 1996. godine u Osijek je organizirano stiglo 2.500 iseljenika iz SAD-a i Kanade.

Upravo zahvaljujući tim vezama, Hrvatska bratska zajednica se u teškim vremenima Domovinskog rata angažirala u potpori hrvatskom stremljenju ka neovisnosti. I to ne samo verbalno, lobiranjem već i pružanjem izravne materijalne pomoći. Posredujući u tim vezama Željko Čiki je organizirao dopremu humanitarne pomoći u vrijednosti gotovo četiri milijuna dolara. Humanitarni angažman Željka Čikija dio je njegove osobnosti, jer Željko voli ljude, neovisno o kritičkom odnosu prema njihovom postupanju. To ga tješnje vezuje uz osječki Crveni križ u kojem djeluje već 55 godina, a u kojem preuzima dužnost predsjednika na koju je već četvrti puta uzastopno biran. I uz njegovo ime vezuje se izrastanje Centra za edukaciju osječkog Crvenog križa u Orahovici u kojem se razvija opća kultura djece, realizira škola u prirodi i obuka neplivača, a u čiju izgradnju i adaptaciju je od 2005. uloženo 30-tak milijuna kuna doniranih sredstava.

Za Željka Čikija nema ograničenja kada je riječ o djelovanju u korist čovjeka. Jedan je od obnovitelja i utemeljitelja Rotary cluba Osijek u kojem se ističe u svim akcijama humanitarne naravi od pružanja pomoći stradalnicima Domovinskog rata do tradicionalnih rotarijanskih koncerata, čiji je idejni začetnik i organizator. Zahvaljujući njemu Osječani su slušali svjetski poznate umjetnike: Bečke dječake, orkestar i soliste Budimpeštanske opere, Zagrebačke soliste, Orkestar 100 cigana, Lovru Pogorelića i druge. Angažirao se na stvaranju uvjeta za stipendiranje mladih umjetnika. Pomaže i organiziranje ambulante za bol te aktivnosti promicanja palijativne medicine i osnivanja hospicija u Osijeku.

Tko je, dakle, Željko Čiki? Prikazano govori kako je riječ o osobi metodološki utemeljena djelovanja, koja se svakom poslu predaje bez ostatka njegujući pri tome visoke kriterije izvrsnosti, istančanog osjećaja za pravednost i ljudskost, koja je djelujući na tim načelima cijelog svog radnog vijeka polučila rezultate koji, nesporno, predstavljaju trajno opće dobro za ovu Županiju pridonoseći pri tome promociji svog rodnog grada u Osječko-baranjskoj županiji, Osječko-baranjske županije u Republici Hrvatskoj i Republike Hrvatske u Europi i na gotovo svim kontinentima. Upravo iz ovih razloga Željku Čikiju se dodjeljuje Nagrada Osječko-baranjske županije za životno djelo u području kulture.