KAKO JE NASTAO FESTIVAL TAMBURAŠKE GLAZBE U OSIJEKU

 

Daleke 1958. godine javljala se misao medu stručnjacima tamburaške glazbe da bi tambura, kao najrasprostranjenije narodno glazbalo, trebala zauzeti značajnije mjesto u razvoju glazbene kulture u širem smislu. Ta će se misao dosta brzo pretvarati u realnost, jer se tamburaška glazba našla na dnevnom redu na Savjetovanju muzičkih stručnjaka bivše Jugoslavije, u Ohridu 1958. g., te iste godine na konferenciji Saveza muzičkih drustava u Novom Sadu, gdje su bili okupljeni predstavnici tamburaske glazbe iz cijele zemlje. Na početku konferencije održali su istaknuti djelatnici s polja tam­buraške glazbe prigodne referate. Julije Njikoš, dirigent i skladatelj iz Osijeka, održao je predavanje: “Stvaranje pjesama i plesova u narodnom duhu”; zatim Sava Vukosavljev, dirigent i muzički urednik Radio Novog Sada, govorio je o problemima tamburaških orkestara u Vojvodini, a skladatelj iz Zagreba dr. Josip Andrić podnio je referat Tamburaška glazbena literatura. Tom prigodom održan je koncert na čijem programu su bila djela dr. Josipa Andrića, Emila Adamića, Adolfa Groebminga, Borisa Krnica, Julija Njikoša i Save VukosavIjeva u izvođenju Tamburaškog orkestra Radio Novog Sada, čija je kvaliteta muziciranja potvrdila ideju da se jedino izvođenjem kvalitetne koncertne literature može unaprijediti tamburaška glazba. Zato orkestrima, koji teže ovom cilju, treba omogućiti da što češće sudjeluju u svim manifestacijama glazbenog života, gdje im treba postaviti za uzore vrijedno muziciranje naših istaknutih amaterskih i profesionalnih orkestara koji djeluju pri našim radiostanicama. Premda tamburaški orkestri čine većinu među ostalim instrumentalnim sastavima, osjeća se nedostatak spremnih i obućenih voditelja, koji bi mogli orkestar uspjesno odgajati. Taj nedostatak vec se postepeno otklanja organiziranjem tečajeva za dirigente tamburaških orkestara, koje organizira Prosvjetni sabor Hrvatske i Slavonsko tamburaško drustvo “Pajo Kolaric” iz Osijeka za nastavnike glazbenog odgoja, koji pri svojim školama vode tamburaške sastave.
Na konferenciji je bilo govora o izdavanju tamburaške literature, udžbenika i priručnika za tambure, jer je “Škola za tambure” dr. Josipa Andrića vec rasprodana, pa bi trebalo prići ponovnom tiskanju ove knjige. Izdavanje tamburaške literature moze biti olakšano ako se ona priprema tako da je mogu izvoditi orkestri svih tamburaških sastava. Stoga je tom prigodom prihvaćen temelj za jedinstvo svih tamburaških sistema i prihvacen tip standardne tam­buraške partiture, u kojem su zastupljene one tambure koje su zajedičke svim sistemima. Takoder su prihvaceni jedinstveni narodni nazivi tambure: bisernica, brač, čelo, bugarija i berda. Na kraju je zaključeno da se ovakvi sastanci odrzavaju svake godine. U tu svrhu izabran je odbor koji bi pripremio materijal za pokretanje : osnivanje Saveza tamburaških društava Jugoslavije, a u Odbor su ušli: dr. Josip Andrić iz Zagreba, Milan Bokun iz Banja Luke, Janko Hočevar iz Ljubljane, Slavko Janković iz Zagreba, Julije Njikoš iz Osijeka i Sava Vukosavljev iz Novog Sada. Predstavnik STD “Pajo Kolarić” iz Osijeka Stjepan Njikoš predložio je na ovom skupu da se utemelji Festival tamburaške glazbe, sa sjedištem u Osijeku, u gradu s najduzom tradicijom tambu­raške glazbe. Taj je prijedlog jedinstveno prihvaćen, a do realizacije je doslo nakon temeljitih priprema tek nakon tri godine. Tako je osnovan Festival TGJ. Organiziranje I. festivala TGJ povjereno je STD “Pajo Kolarić” iz Osijeka, na čiji je prijedlog izabran i prvi Festivalski odbor, a I. festival TGJ održan je 23. i 24. travnja 1961. godine u Osijeku, koji je dao zamaha novom shvaćanju muziciranja na tamburi i ovo naše narodno glazbalo uzdigao do najplemenitijih težnji i dostignuća na umjetničkom polju.