SUVREMENI ZNAKOVI I ZVUKOVI
U prvoj polovici XX. stoljeća u društvu su se dogodile velike promjene što se je neminovno odrazilo i na cjelokupno umjetničko stvaralaštvo. Glazba prolazi kroz velika iskušenja. Tonalnost je snažno uzdrmanai potpuno zamagljena, javlja se bitonalnost i politonalnost, prijeti konstruktivizam s atonalnošću, nameće se organizirana ili slobodna atonalnost s najrazličitijim stilovima i pravcima koji sežu do elektroničke, digitalne, sintetizirane i eksperimentalne glazbe koja je takva iznemogla i pritajila se u novojjednostavnosti koja je zadržala mnogo natruha iz prethodnih previranja.
Svi su glazbeni činitelji izobličeni:
- pjevnost je rastrgana
- ritam je raznorodan i isprekidan neočekivanim stankama,
- harmonija je nefunkcionalna i atonalna,
- polifonija je naglavačke postavila pravila,
- oblik se obezglavio,
- estetika je zašutjela ili je promijenila ćud,
- koriste se ekstremni tehnički zahvati na instrumentima,
- primjenjuje se sve agresivnija dinamika,
- pronalaze se kojekakvi zvukovi i multiplicirani tonovikoji nisu svojstveni određenom izvoru zvuka,
- vokali se pjevaju namjerno kroz nos ili zatvorenim ustima,
- neukusne zvučne izmišljotine postaju predmet velikog zanimanja
Sve spomenute promjene uvjetovale su stvaranje brojnih novih znakova za izvođenje osebujnih tonova i zvukova. Istini za volju, mnogi od tih znakova su funcionalni i prikladni u suvremenoj notaciji, pa čak su nerijetko i bolji nego što ih ima tradicionalna notacija, ali ima ih i mnogo neodgovarajućih ili čak zbunjujućih.
Skladatelji koji koriste suvremenu notaciju u svojim partiturama koriste već potvrđene i uhodane znakove za notaciju ili pak upotrebljavaju i svoje karakteristične znakove koje obično tada i navode u objašnjenjima uz svoju partituru. Postoje partiture koje sadrže standardnu notaciju i u manjoj ili većoj mjeri znakove i simbole iz suvremene notacije, ali postoje i partiture koje sadrže isključivo suvremenu notaciju. Zanimljivo je, da se često partiture jednog skladateljaznatno razlikuju od partitura drugog skladatelja, ali ima ih i koji koriste sličnu ili čak istu notaciju.
U suvremenoj notaciji postoji više znakova za isti glazbeni parametar. Tako postoje znakovi,ovisno o tome da li je notacija precizna, okvirna, informacijaska iligrafička, za tempo, za metronomsku oznaku, za ključeve, za visinu tona, za mjere, za taktne crte, za različite kraće ili duže ritmičke obrasce itd. Glazbeni parametri mogu biti na pr. u okvirnoj notaciji sasvim drugačije prikazani kod svakog skladatelja, što stvara veliku poteškoću za izvodjače naročito ako na istom koncertu izvode više skladbi u različitim suvremenim notacijama. Brojne su partiture pisane u kombiniranim notacijama. Mnogi protivnicisuvremene notacije imaju mnogo primjedbi i prigovora, ali nemaju uvijek pravo. Kažu na pr. da se jedno tako napisano djelo ne može dvaputa jednako izvesti. To je točno i to je dobro. Andersenovupriču na pr. Djevojčicu sa šibicama može ispričati baka, učiteljica, dječak ili profesionalni glumac i uvijek će biti jasna, iako je razlika u interpretaciji i dužini očita. Znači svako izvođenje obogaćuje raznovrsnost izvodjenja jedne te iste skladbe koja će uvijek biti ista priča.
Ima mnogo skladbi pisanih u suvremenoj notaciji čak i za dječje zborove i za dječje izvođenje, za amaterske zborove za amaterske ansamble i to vrlo jednostavnih u kojima se ne zahtijeva poznavanje niti tradicionalne notacije, ali ima velik brojsuvremenih skladbi koje su strahovito teške za izvođenje, a da se ne spominje zajedničko komorno ili orkestarsko izvođenje.
Prije nego što se odlučimo za izvedbu nekog djela svakako je neophodno proučiti znakove i objašnjenja znakova,simbola i kratica koja se obično nalaze u početku ili u zaglavlju partiture. Ukoliko to ne postoji, potrebno je pogledati što se nalazi uz druge partiture od istog skladatelja ili potražiti pomoć samog skladatelja.
Ponekad pomaže analiza i poređenje s djelima drugih skladatelja ne bi li došli do pravilnog odgonetavanja znakova za izvođenje. Iako se često dozvoljava u aleatorici slobodna improvizacija, izvođač se ipak treba pokoravati prijedlošku glazbenog gradiva koji nudi skladatelj čime se ostvaruje integritet autora koji je zamislio cjelovito djelo.
O suvremenoj notaciji ima napisano već mnogo knjiga i priručnika, ali ne postoji knjiga ili udžbenik koji određuje pravilao ispravnom, suvremenom notnom zapisu. Često skladatelji, želeći biti originalni i unikatni, izmišljaju znakove za koje tvrde, da su upravo njihovi znakovi najidealniji za novi zvuk, a kod tog se često dogodi, da zaborave i na najosnovnije parametre jednog zapisa. Često gledamo neku vro zanimljivu i gotovo umjetnički uobličenu grafičku notaciju na nekoliko stranica za glasovir, violončelo ili orkestar, a nema niti približne informacije o trajanju tog djela, tj. ne znamo da li ta skladba traje sedam sekunda ili devedeset minuta…
Partitura sa suvremenom notacijom treba dakle sadržavati objašnjenja svih znakova ili barem spornih ili dvosmislenih znakova kao i znakove za izvodjenje i sporazumijevanje u komornom muziciranju i dirigiranju ansamblom. Na pr. kružić može značiti praznu žicu, simbol za mali bubanj, flageolet, pjevanje otvorenim ustima, aperto na instrumentu, notu dužeg trajanja, notu srednjeg trajanja, bijelu dirku itd. Dakle potrebno je svaki detalj razmotriti.Iz svake dionice treba se jasno razabrati kada izvođač nastupa, kada ima stanku, kada svira s ostalima i koje i kakve znakove daje dirigent. Neke partiture imaju napisane bar donekle standardne taktove, a neke ne.Umjesto taktova imaju uokvirene sadržaje koji zamijenjuju taktove, a traju deset, dvadeset ili kako već piše sekunda, tako da se ponekadposeže i za kronometrom. Takvi se taktovi obično dirigiraju jednom rukom, odlučnijim većim pokretom, a drugom se rukom dajumanji znakovi za nastup pojedinih dionica ili znakovi za agogiku u okviru istog takta i sl.
Suvremena se notacija može najbolje upoznati ako pregledamo više različitih partitura domaćih i stranih skladatelja, a napose poljskih. Poljska je skladateljska škola nakon Drugog svjetskog rata najsustavnije postavila suvremene zapise glazbenih parametara, što ih je oponašao cijeli svijet, a posebice hrvatski skladatelji, koji su redovito pribivali festivalu suvremene glazbe Varšavska jesen.
Zagreb, 20. travnja 2011.